Nezaobilazni dio pribora za školu od samog polaska u prvi razred jesu gumice za brisanje. Kako i naziv govori, gumice za brisanje nastaju od gume i možete ih pronaći u više oblika, veličina, boja. Međutim, osnovna podjela gumica je na one koje se izrađuju od sintetičkih guma (one su obično i manje djelotvorne) i gumice na bazi vinila i prave gume. Gumice za brisanje mogu biti i sastavni dio grafitne olovke.
Dok gumice za brisanje koje se nalaze u najširoj upotrebi imaju svrhu da isključivo brišu trag grafitne ili tehničke olovke, postoje i specijalne, namjenske gumice za brisanje traga od hemijske, mastila i slično.
Nekada su se za brisanje tragova pisanja koristili najnevjerovatniji materijali. Od tableta voska kojima se mogao izbrisati trag ispisan olovnim ili ugljeničnim olovkama, do grubog plavog kamena, pa čak i komada hljeba.
Naime, prve gumice nastale su sasvim slučajno kada je Edvard Nairne (inženjer koji je živio u 18. vijeku u Engleskoj) slučajno umjesto hljeba kojim su se tada brisale oznake dohvatio komad gume i uočio da je ovaj materijal prilično djelotvorniji.
Da bi se došlo do gumica kakve danas poznajemo bilo je potrebno, naravno, dosta unapređivanja, a jedan od značajnih momenata u istoriji gumica svakako je patentiranje olovke, tj. nastavka za olovku koji uključuje gumicu za brisanje. Ovaj patent nastao je u 19. vijeku, ali nikada nije zvanično ostvaren jer se smatralo da se radi o dva različita proizvoda, a ne jednom potpuno novom i revolucionarnom.